Današnja kombinacija pojmova za novi zadatak

Jednom davno živio je jedan crveni zmaj po imenu Roko na malenom otočiću koji se zvao Zlatni otok. Na otok je bio svjetionik, kuća patuljka i špilja crvenog zmaja skrivena u maloj planini. Posao mu je bio da svaki dan ispraća brodove i prodaje bundeve na svom malom kiosku. Roko bi stao na vrh svjetionika i zasvirao u svoju drvenu frulu a ljudi s brodova bi mu veselo mahali. Morao je pomagati brodovima da sigurno plove kroz strašni morski labirint do luke. Doletio bi iznad broda i govorio kapetanu u kojem smjeru mora ići. Na Zlatnom otoku živio je s njim patuljak Miroslav koji je pomagao Roku da čuva labirint. Zajedno bi sjedili noću i promatrali zvijezde. Nisu se bojali mraka jer je Miroslav imao svjetiljku. Roko se strašno boja morske nemani koja se zvala Elizabeta. Ona je živjela duboko u moru. Tijelo joj je bilo poput ribe a na glavi je imala umjesto kose tri zmije Feru, Žderu i i Peru. To su bile jako ljute zmije i stalno su se svađale na Elizabetinoj glavi. Elizabeta im je rekla kad bi se svađale: - Odmah da ste prestale! Ako se još budete svađali svezat ću vas u rep ili ću od vas napraviti pletenicu! Elizabeti je bilo dosadno jer je bio vikend pa je nazvala svog djeda koji je bio ljutiti starac i živio je na oblaku s kojeg je bacao gromove na ljude jer je i njemu bilo dosadno. – Bok djede Strahimire trebam tvoju pomoć! Mogli bi uhvatiti Roka i napraviti od njega šal. - - Ok! Elizabeto! – rekao joj je Strahimir. Začas je dojurio na gromu. Fero, Ždero i Perko kad su ugledali starca na gromu sami su se zavezali u čvor od straha. - Hajdemo uhvatiti tog dosadnog zmaja! Pravac Zlatni otok! Viknula je Elizabeta i glasno se nasmijala – ha, ha, ha, ha - i sjela na djedov oblak. Roko uopće nije znao što se događa iza njegovih leđa i samo je mirno pomagao patuljku Miroslavu u vrtu. Sadili su bundeve, omiljeno Rokovo jelo. Brzinom munje iznad njih doletjeli su Strahimir i Elizabeta ali su odmah isto tako brzo odjurili natrag jer su zaboravili uzeti uže za otmicu zmaja. Fero, Pero i Ždero sam su vrištali uglas – Aaaaaaaaa! I sudarali se glavama koliko su brzo letjeli. Strahimir je krivo skrenuo i zabio se oblakom u svjetionik a onda su mu popadali svi gromovi u more. Elizabeta je ispala s djedovog oblaka točno u akvarij nekog dječaka koji je baš tuda plovio u potrazim za zlatnom ribicom. - Ovo je još bolje od zlatne ribice! – oduševio se dječak Tonko i zaveslao kući. Fero, Ždero i Pero toliko su se oduševili da su ostali bez teksta. Mihael, 7 godina

Bravooo

Današnja kombinacija pojmova za novu priču

Jednom davno živio je jedan dječak Jakov koji je volio gledati kišu meteora kroz svoj teleskop. Počela je padati strašna kiša i srušila je Zemlju s kišom meteora. More se treslo jer se drmala Zemlja a zgrade su se micale. Jakov je preživio i popeo se na snježne planine gdje žive veliki divovi. Želio je saznati što divovi rade da može svima ispričati priču o divovima. Na putu je sreo kišni oblak. Kad je čuo gdje Jakov ide, oblak mu je dao torbu za istraživanje. U torbi je bila karta kako da nađe put do divova a da ga oni ne srede. I u torbi je bila čarobna zdjela vrućeg graha od čijeg mirisa se svi uspavaju. Od nekud je došao snježni patuljak koji je volio snježne zagrljaje jer je namirisao zdjelu vrućeg graha. Jakov ga je potjerao i pokazao mu prstom da odmah krene kući. Strašno se naljutio jer je imao plan kako da uspava divove a patuljak mu ga je skoro upropastio. Onda su stigli divovi jer su i oni namirisali slasni objed ali patuljak se odmah sakrio iza stijene. Kad je div pojeo jedan vrući graha zapekao ga je jezik i vrisnuo je. Patuljak je brže bolje pobjegao u svoju špilju iza brda gdje živi beskonačno puno patuljaka i više se nikada nije vratio. Div nije pojeo dovoljno graha da zaspe, ostao je stajati. Jakov se uplašio. Divovi su shvatili da je netko ušao u njihovu špilju, bio je to Jakov. Divovi se nisu naljutili dali su Jakovu bojice i olovke i zdjelu običnog kuhanog graha od kojeg se ne može zaspati, postali su prijatelji. Sva sreća da su ovi divovi bili jako dobri divovi i nisu nikoga htjeli ozlijediti. Jakov im je rekao da je već jako kasno i da se mora vratiti kući ispričati svima priču o dobrim divovima koji svima poklanjaju bojice, olovke i zdjele običnog vrućeg kuhanog grah. Jakov, 5 godina

Današnja kombinacija pojmova za novu priču

Odlična gluma! Ulepšali ste mi dan🤩

Superrrrr.....super....🤣🤣🥰🥰🥰🥰🥰

Super je! Veliki pozdrav😁

Luiga Cvitan Sonja Prgin Tatjana Gulin Branka Pastuović

Katjina priča na današnje kockice. Ovaj put sam ja bio pomoćnik. ČOVJEK KOJI SE BOJAO VLASTITE SJENE Živio jedan čovjek koji se strašno bojao svoje sjene. Tako se jako bojao svoje sjene da su mu se tresle noge čim bi ju vidio. Najgore bi bilo kad bi ga sjena iznenada zaskočila. Jedan dan, odlučio je otići u kazalište. Sredio se i lagano odšetao do kazališta Komedija. Prvo je primjetio znak sa dvije maske, pa se razveselio, ali kada je probao otvoriti vrata nije uspio. Pogledao je bolje i vidio da su zaključana. Čak je bio postavljen i veliki lokot. Stao je i razmišljao što da sada radi. Ugledao je znak sa strelicom koja je pokazivala u lijevo, a ispod nje je pisalo Fontana. Sinula mu je sjajna ideja. Napravit će veliki obilazak svih gradskih fontana, kojih je iz godine u godinu bilo sve više. Prva fontana je bila zabavna i zanimljiva, no već na drugoj je nastao veliki problem. Kada je preko ruba pogledao u vodu, preko ramena se odjenom pojavila i njegova sjena. Toliko se prepao da je smjesta odjurio kući. Jurio je ulicama i parkom kao munja. Preskakao klupe, zaobilazio pješake, skoro se zabio u drvo ili dva i na kraju preko ograde preletio kao avion. Smirio se tek kada je bio u kući, te je odlučio da je za danas dosta uzbuđenja i da će rađe sjesti i pročitati neku dobru knjigu.